Ovi sisari možda i bolje pamte zvižduke jedni drugih nego što ljudi pamte lica, tvrde američki istraživači. Ljudska lica stare i mijenjaju se, a zvuci koje proizvode delfini ostaju nepromijenjeni decenijama.
“To nam pokazuje da je kognitivno djelovanje životinja na nivou vrlo sličnom ljudskom društvenom pamćenju”, rekao je istraživač Jason Bruck sa Univerziteta Chicago.
Prethodne studije pokazale su da svaki delfin razvija vlastiti zvižduk, koji je poput imena za te životinje u vrlo ranoj fazi života.
Bruckov tim je istražio 53 zarobljena delfina u šest različitih ustanova. Zamijenili su životinje i sačuvali snimke stare decenijama, napravljene u sklopu uzgojnog programa.
Naučnici su puštali snimljene zvižduke delfina koji su nekada živjeli skupa. Prema reakcijama delfina moguće je bilo utvrditi kada su čuli zvuk delfina koji je nekada bio s njima.
“Delfini se brzo umore slušajući zvuke delfina koje ne poznaju. Ali kada čuju zvuk onog kojeg poznaju oni se približe zvučnicima i počnu ispuštati zvukove”, rekao je Bruck.
Delfini su reagovali na zvuke prijatelja koje nisu vidjeli decenijama, jer su ih prepozali.
To je pokazano i na primjeru delfina Allie i Bailey, koji su nekada živjeli zajedno u Dolphin Connectionu na Floridi. Nisu se vidjeli 26 godina, a Bailey je prepoznala snimak zvižduka drugog delfina.
Objavi komentar